Poštovani,

Klinika za psihijatriju Vrapče pokrenula je, uz podršku Hrvatskog društva za psihijatriju i pravo, Hrvatskog psihijatrijskog društva i Hrvatskog društva za forenzičku psihijatriju Hrvatskog liječničkog zbora, inicijativu da se 6. lipanj proglasi Danom prava duševnih bolesnika.

 

O važnosti zaštite prava duševnih bolesnika nije potrebno puno govoriti.  I najpovršniji  promatrač  zapaža  da  su  duševni  bolesnici  u  praksi,  zbog psihopatoloških  doživljavanja  kojima  su  često  preplavljeni  i  koji  im onemogućavaju  adekvatnu  brigu  o  svojim  pravima  i  interesima, najobespravljenija kategorija bolesnika i ujedno jedna od najobespravljenijih društvenih  skupina  uopće.  Nije  tome  razlog,  barem  u  najnovije  vrijeme, nepostojanje zakona koji bi ih štitili, nego često nepridržavanje tih zakona, pa čak i nepostojanje svijesti o potrebi primjene tih zakona. Zato je potrebno, i nikada nije previše, ponavljati činjenicu o svakovrsnoj zakinutosti duševnih bolesnika kako bi se ona posvijestila i kako bi svijest o potrebi zaštite prava duševnih bolesnika prožela sve slojeve društva.

 

Da bi unaprijedili  (ljudska) prava duševnih bolesnika smatramo potrebnim, uz stalno unaprjeđivanje zakona i zakonskih odredbi koje se tiču zaštite njihovih prava, barem  jednom  godišnje  javnost upozoriti na probleme  s  kojima  se duševni bolesnici susreću. Cilj  takvog upozorenja  je pokušaj djelovanja na javnost  i njezinu svijest o postojanju ove društvene skupine kojoj  je potrebna  (i pravna)  pomoć  drugih.  Proglašenje  jednog  dana  u  godini  danom  prava duševnih  bolesnika  pomoglo  bi  da  se mnogi  osvrnu  na  te  bolesnike  i,  u kontekstu  činjenice da od duševne bolesti možemo oboljeti i svi mi, postanu svjesni da  i sami mogu  i  trebaju sudjelovati u zaštiti njihovih prava.

 

Zato ćemo Hrvatskom saboru predložiti da 6.  lipanj proglasi Danom prava duševnih bolesnika.

 

Zašto  baš  6.  lipanj?  Zato  što  je  toga  dana,  6.  lipnja  1880.  godine  naredbom Kraljevske  zemaljske  vlade,  Odjel  unutarnji,  proglašen  Statut  Kraljevskog zemaljskog zavoda za umobolne u Stenjevcu  (naredba broj  11.324 od 6.  lipnja  1880.)

 

U  tom  statutu  sadržana  su  neka  rješenja  koja,  ne  na  suvremen,  nego svevremenski način  tretiraju prava duševnih bolesnika.

 

Evo nekoliko članaka  iz  tog Statuta:

 

Čl. 41.   Bolestni na umu drže se u zavodu za umobolne prema načelom znanosti  i čovječnosti.Bolestnikom se imade u granicah kućnog reda sva moguća sloboda pustiti, u koliko je to potrebno prema njihovu zdravlju, a dopustivo po sjegurnost njihove vlastite osobe, po sjegurnost drugih, pak po obći red.

Prisilna sredstva napram bolestnikom imaju se stegnuti na što manju mjeru, ter se uporabiti samo u iznimnih slučajevih.

Kad se prisilno koje sredstvo proti kojem bolestniku uporabi, valja svagda zabilježiti, što se je prisilno uporabilo, pak kako dugo, a ujedno navesti razlog, s kojega se je takovo sredstvo odrediti moralo.

 

Čl. 44.  Svim bolestnikom pogledom na liečenje pripadaju sva razpoloživa sredstva zavodska u jednakoj mjeri bez razlike na obskrbni razred.

 

Čl. 52.  Sve činovničtvo i ostalo službeno osoblje dužno je napram vanjskom svietu držati tajno, što god mu je o kojem bolestniku i o njegovih obiteljskih odnošajih poznato.

 

Čl. 53.   Ravnatelj je za to odgovoran, da se u zavodu za umobolne nitko dulje ne drži, nego je to po bolesnika od potrebe.Bolestnik koj je prema vlastitoj želji u zavod stupio (§33. a), ima pravo iz njega vazda izstupiti, te će mu ravnateljstvo to i dozvoliti, izuzev ako mu je stanje bolesti takovo, da se odpustiti nebi mogao, a da se prije ne obavjesti onaj, koji ga napram zavodu zastupa, pak koji za to mora dati svoju privolu.

 

Čl. 54.  Bolestnike pod a), b) i c) u  § 33. navedene, koji su po javni poredak i po obću sjegurnost pogibeljni, moći je iz zavoda odpustiti samo onda, ako nadležna obćinska oblast na to pristane, pak ujedno opredieli način, koji da se takav bolestnik iz zavoda odpusti.

 

Čl. 55.   Ravnatelj odpušta umobolne, koji su ozdravili, zatim one, kojim je bolest na bolje pošla, kao i takove, koji nisu više po nikoga pogibeljni, iz zavoda posve ili samo za pokus, dakle na dopust.

 

Čl. 59.  Odpust na pokus daje se najviše tri mjeseca, a to u tu svrhu, da se pokuša, nebi li se mogao bolestnik nadalje držati izvan zavoda.

 

Čl. 63.  Ob odpustu, dopustu, o premještenju i o smrti imade se kralj. vladini odjel unutarnji svaki mjesec izvijestiti.

 

I  letimičnim pogledom na ove članke statuta uočava se pažnja s kojom su pisani  i skrb za one o kojima govore.

 

Zato ovo može biti osnova  za organizaciju Simpozija o pravima duševnih bolesnika, a datum proglašenja ovih pravila koja štite duševne bolesnike treba približiti svim našim građanima, ne zbog datuma kao takvog, nego onoga što se  tog dana dogodilo  i na što moramo stalno upozoravati.

 

Nadajući  se  da  ćete  se  odazvati  našem  pozivu  za  sudjelovanje  na  ovom simpoziju, srdačno Vas pozdravljamo.

 

Ravnatelj Bolnice i organizator Simpozija:
Prof. dr. sc. Vlado Jukić

POZIVNICA i PROGRAM